Zašto?

Mama, zašto ja nemam ruku?

Sine, imaš onu drugu. Nju ćeš pružati drugima. E, da samo znaš koliko ljudi možeš njome zagrliti…

Tata, a zašto ja nemam nogu?

Nemoj da te to rastužuje. Druga ti je dovoljna da obiđeš čitav svijet.

Mama, zašto je moj drug iz razreda slijep?

Znaš, ti bi mogao biti njegov vid. Njegova oba oka.

Tata, a zašto moja sestra ne može da priča?

Zato što su neke tišine bolje zvuče od bilo kakve riječi.  

Mama, zašto su mi ruke još malene?

Sitne su da bi ih mogao gledati kako rastu od trenutka kada ih pružiš svijetu.

Tata, zašto osjećam da su mi noge nekako slabašne?

Ojačaće dok budeš koračao prema drugima da im pružiš ruku pomoći.

Mama i tata, zašto je svijet pokvaren?

Da svijet nije pokvaren, ne bi ti se pružila prilika da ga popraviš.

Selman Repišti

Napomena: Pjesma u dijaloškoj formi, napisana u povodu Svjetskog dana djeteta – 20. novembra 2023. godine

Komentariši