FRIŽIDER

Dok prelistavate arhivu vlastitog života, pažljivo pratite ples hartije pod jagodicama svojih prstiju, jer biste, negdje u međuprostoru, mogli nabasati na svjetlo nade. Ona čuči skrivena, sklupčana i tiha, kako bi vas val ushićenosti u trenutku njenog otkrivanja odbacio što snažnije i što dalje. Te je godine novembar obilato plakao, a junaku ove priče je…

Nastavi čitanje →

Gradski fantom (kratka priča)

Proći ćete pored njega kao što, u puste i prazne dane, prođete među špalirom kakve ulične rasvjete. Njegova silueta će u djeliću sekunde zaigrati periferijom vašeg vidnog polja, što će reći da se blenda vaše svijesti neće ni trznuti na nju. Pošto smo utvrdili da se vaša i njegova sadašnjost ne susreću i da pripadaju…

Nastavi čitanje →

Zašto?

Mama, zašto ja nemam ruku? Sine, imaš onu drugu. Nju ćeš pružati drugima. E, da samo znaš koliko ljudi možeš njome zagrliti… Tata, a zašto ja nemam nogu? Nemoj da te to rastužuje. Druga ti je dovoljna da obiđeš čitav svijet. Mama, zašto je moj drug iz razreda slijep? Znaš, ti bi mogao biti njegov…

Nastavi čitanje →

Psihologija ličnosti: treće prerađeno i dopunjeno izdanje

Prije pet dana, iz štampe je izašlo treće izdanje moje knjige Psihologija ličnosti: Teorija i empirija, koncipirane kao udžbenik. Ovo izdanje sadrži nekoliko novih poglavlja (npr. Genetika i ličnost) i potpoglavlja, a obuhvata sljedeće teme: (1) uvod u psihologiju ličnosti (definicije ličnosti, dimenzije teorija ličnosti, te psihometrijsko-metodološku osnovu ove psihološke discipline za koju se s…

Nastavi čitanje →

Intimna ispovijest jedne kratke priče

To sam ja, kratka priča. Ovo je moje životno putovanje, cijela istina o meni. Ako sam baš kratka, kažu da se zovem crtica. Moj jezik je gotovo telegrafski, hemingvejski. Dobro, ne baš suhoparni, čistokrvno-novinarski jezik. A čitalac neka se pripremi na dva mala razočaranja. Lišavam ga detaljne razrade svojih likova.  Ostaje uskraćen i za maestralne…

Nastavi čitanje →

O terra mater, o patria nostra

Posvećeno Zemlji grkljana nedorezanog, čiji se pjev dušmani kleti ugušiti drznuše. Onoj, svagda stamenoj, što u prkosu uzvišenom, sve dalje i jače,  svu raskoš glasa svoga pušta. Jer Bosna iz grla samog nikada zapjevala nije, već se, oduvijek, uzdignute glave, gromko glasala iz grudi samih, skrojenih od zvijezda plavih i bisera bijelih, i iz tanane…

Nastavi čitanje →

Jugoazija

Indija, kakva bila da bila, nije kolonija, nije to nikad u srži svojoj ni bila, ništa nju ne bi moglo kolonizovati. Tvrtko Kulenović: Majka voda Kada je Univerzum prvi put progovorio, kažu predanja, od vlastite riječi se stvorio. A nigdje drugdje tako glasno i tako razgovijetno nije prestajao odzvanjati Aum, taj alfa-zvuk, kao u Indiji. Možda ga ona…

Nastavi čitanje →

Arabija – kasom jednogrbe deve

Prepuštajte se samo vjetrovima koji vas mogu odvesti daleko, predaleko… i još dalje. Poglede štedite i poklanjajte ih samo poljima koja su široka… i koja se još šire, dostižući apsolutne dimenzije. Kako ćete znati koja su koja? Ako im ne vidite kraja ni svršetka, vaš odabir je onaj pravi. Uvijek namignite morima koja vam se…

Nastavi čitanje →

Pi-ejč-di (kratka priča)

Ushićeno je zgrabio svoju diplomu, primijetivši da je veoma velika i da će mu dobro poslužiti kao zidna tapeta. Stisnuvši ruku aktuelnog rektora, odmah se prepustio odjeku kakofoničnog aplauza uzvanica izvještačene vanjštine, u svakako akustičnoj, polupraznoj svečanoj sali. Treba li pojasniti da danas proglašavaju novopečene doktore nauka? Kravata se ležerno njihala, u ritmu nečujnog salta…

Nastavi čitanje →